utorak, 11.08.2009.

blog u zaborav

obavjestavam vas da me nece bit tako cesto, kad stignem komat cu vam...i pisati novi post
poz ljudi

utorak, 21.07.2009.

...ostaj mi zdravo stari, tocka, pozdrav tvoj obraz...

odlazis...zasto...zasto odlazis...mozes bar jos malo ostat...koju sekundu duze...da trag tvojih usna zaraste uz tebe...bilo bi lakse...pamtim kao da je jucer bilo....pogledi...poljupci...dodiri...ti...tvoje ruke...gdje je nestalo....sve...odlazi sa tobom...putevi nam se razilaze...tesko mi to pada...znam vratit ces se...nadam se...vjerujem ti...zivim za dan kad ce me tvoje ruke taknut...ljudi ne vide u moj um...vide smijesak koji nabacim...misle sve je uredu...nije...nije, nisam ja...moj um...zelim te...trebam cekat...svaki dan mi je kao godina...znam da je zivot utkan putevima koji se razilaze i nalaze, krizaju, i na raskrizju nema znaka gdje ici...pravimo greske...ne ti nisi moja greska...ti si pravi pravac...vjerujem u to...nadam se...opet...padala sam puno puta...nada me drzi na vrhu...granica vrha je tanka, neznam dan kada ce puknut...mozda opet padam...ne bojim se...kazu na greskama se uci...ja ovo ponavljam opet...imam deja vu...ne nece tako zavrsit....nije usporedba...poseban si...znam...osjecam...tesko je ovako bez tebe krizat datume na kalendaru i brojat dane kad ces se vratit...svaku vecer cujem tvoj glas...umiruje me...nije vazno sto kazes...samo reci...volim tvoje umanjenice...tepanje...rijeci koje tako njezno...slatko....izgovaras...nosis me u oblake...ni neznas koliko...neznam ti to pokazati...zelis...znam zelim i ja...al vrijeme znaci sve...sudbina prati buducnost...povela je i mene...vjerujem....stalo mi je do tebe...u ljubavi nema pravila bas kao i ratu...znam...razmisljam...neznam odgovor...pokusavam nac...trazim...osjecam...neznam sto ce se desit, ali zivot je rizik...dobijes ili izgubis...poker...sa posljedicom ili bez...nema pravila...zakona...sve je nekako lagano...ali ja jos nemam odgovor....treba mi vremena...znam postat cu navika...kolotecina...dosada...zavrsit ce...vjerujem u tebe...tvoje rijeci...i obecanja...u pozadini svira neka pjesma sa sretnim krajem i losim pocetkom...volim da mi ne izlazis iz glave...tako si uvijek tu kraj mene...u meni...znam da ne vjerujes toliko...svejedno ljepo je...dvije boce vina stoje mi na stolu jos od jucer...jedna je napola puna...puna, nije prazna...optimisticnije....u jednoj su trenutki zajednicki...stali su...u drugoj je moja tuga...nije prazna...vise je puna...vjerujem da ces se vratit onakakv kakav si otisao...vrijeme ljeci sve rane...

četvrtak, 16.07.2009.

nisam doma!

nisam bila doma ovaj tjedan i nece me bit do subote al kad dodem sve komentare vracam i pisem novi post...
tenks svima...al sad fakat nemam vremena vise....
poz
piz

srijeda, 08.07.2009.

...potekla je bistra rijeka ispod naseg mosta...

cula sam zvuk svoga mobitela...na ekranu je pisalo tvoje ime....zvonilo je par puta...odlucila sam se javit...zagledala sam se u jednu mrlju na zidu...i privukla mobitel na uho...nisam o nicemu razmisljala...ruka mi je zadrhtila...cula sam samo bok....bila je mala stanka...slusala sam tisinu koja ti je bila jedina pratilja....trajalo je kratko...meni se cinilo kao jedno desetljece....izustila sam drhtavi ej...poceo si pricat...samo sam te slusala...pogled mi je jos bio zaljepljen za mrlju...kao neki soker se najezim....pogled mi naglo skrene...glava mi se spustila....slusala sam te...znam i danas svaku rijec koju si reko....podizem glavu i gledam bocu od jucerasnje setnje....ne nisam ju bacila...ostala je...prvo sto ujutro pogledam je ona...mozda slucajno...ali dio pogleda svakako skrene na nju...pitao si me nesto...odgovaram ti...ne nemam tremu...tvoj glas me opusta...kroz tijelo osjecam krv kako tece...ruke su mi tople....ne govorim nista...slusao si moj mrak ja tvoju sjenu...vrucina mi je dotakla tijelo...klizila je od vrata preko ruke sve do noge...malo pomaknem nogu na hladniji dio kreveta...hladnoca me podsjetila da nisi kraj mene...brzo nesto kazem...poceo si mi pricati...pricali smo nismo stajali...sjetili smo se labudova...od jucer iz maksimira...obecala sam ti da cu naci kako labudi spavaju...ne nisam jos pronasla...ali necu zaboravit...opet obecajem...znam...znam da mi vjerujes....vrucina me jos grlila...da si bar to ti...odlucila sam otvorit malo prozor....ne nisam ga otvorila...bojala sam se da ne izade s vjetrom tvoj ton glasa...tako je lagano probijao tisinu moje sobe....jos smo pricali...malo ti se spavalo...ne meni nije...znas da me nazivas...iz milja...sovom...reko si mi da imam sve njene osobine...bilo mi je ljepo te tako slusati kako razmisljas o meni....znala sam da ti nisam bila dovoljan danas...znala sam da me zelis uz sebe jos vise...jos duze...nisi sam na svijetukoji misli tako....znaj da tako i ja mislim o tebi...neznam...neznam kako da ti kazem...neznam kako da ti kazem koliko mi se svidas....moj macak...tvoja sova...ipak...nema potrebe da ti ista kazem...ti znas...opet smo stali...vrucina me odgurnula...vise je nisam osjecala...povukla sam se malo dublje u deku...spavalo nam se...lagano smo se pozdravili...zaspao si...zaspala sam...jos mi nisi izasao iz glave...razmisljala sam o nama...kako nam je ljepo...osjecaji...emocije....dodiri...poljupci...sve se to jos spremalo u meni za oluju...tako se osjecam...nisam znala sto da radim...nikako nisi izlazio iz glave...molim se...ruke su mi sklopljene...tebe spominjem...rijeci su same izlazile...kroz sapat...ocima zatvorenim kazem amen...zaspala sam...nisam vise nista osjecala...vrucina me opet zagrlila...vrucina je tebe zamjenila...pasalo mi je...

nedjelja, 05.07.2009.

...tisina je bila glasnija od nas...

cekao si me na uglu...dolazila sam, svaki metar me dijelio od tebe....vidjela sam samo sjenku kako hoda naprijed- nazad....pogledavao si prema krosnjama, gledao si nebo, molio si boga da dodem sto prije....dolazila sam...gledala sam te....svaki tvoj pokret sam upila duboko u kozu...ne nisam se zurila...bila sam skoro na cilju...dijelila nas je samo mala ograda ulaza...nisi me vidio...gledao si prema daljini.....privukla sam ti se iza leda...iznenadio si se....rijeci su same krenule iz mojih usta...nisam stala....prekinuo si me...osjetila sam da ovo nikada nisam radila....osjecala sam se kao da se znamo oduvijek...mozda smo se sreli u proslom zivotu....ma nije bilo treme...hodali smo laganim koracima prema daljini...prolazile su minute...nismo imali osjecaj vremena...jos uvijek su mi rijeci klizile niz usne...bila sam kao dijete...samo si me slusao...pogled ti je skretao sa daljine na moje usne....pa oci...prolazili smo kraj parova...dijelili su poljupce kao da to nikada nisu radili....priblizavali smo se daljini...trazili smo neko mjesto daleko od ociju...hodali smo prema mraku....pitao si me jer se bojim...pruzio si mi ruku...osjecala sam topli dlan...zastitnicki si me privuko prema sebi...mrak ne jede pomislila sam...ali taj trenutak mi je ocrtao put...izabrali smo mjesto....sjeo si kao najlaganije pero...elegantno...zastala sam...sjela sam kraj tebe...pricali smo...sada sam bila tisa....trenutak me promijenio...sjedio si i slusao me...nisi me prekidao...opet sam zastala...da unistis tisinu lagani tonovi su izlazili iz tvojih usta kao najljepsa muzika...gledala sam kroz krosnje jezero....iz mraka je svjetlio samo mali dio kapi tog zelenila...tisina je progutala sve moje rijeci....tvoju muziku....sjedili smo...ruka ti je krenula na moje koljeno....polozio si dlan na koljeno...onako slucajno...pravila sam se kao da ne osjecam...znala sam da nesmijem nista reci da ne pokvarim dozivljaj....privukla sam se....bez ijedne rijeci...desna noga je dodirivala tvoje koljeno...nisi se ni malo pomaknuo...tisina je jos trajala...iz daljine su se zacule kapi jedne ribe sto lovi zrak...mozda je to bio leptiric koji nas je promatrao...pomakla sam se jos malo...bili smo spojeni...osjecala sam tvoju toplinu koja se mijesala sa sparnom mjesecinom...primio si mi noge i stavio na svoje....pogledi su nam se sreli...usne su ti napravile smjesak kao u djeteta...prekinuo si tisinu...najljepsa pjesma je opet zasvirala...sutila sam...odjednom...stalo je...note visu nisu plovile oko nas...polako se dizem i sjednem ti u krilo...nisi to ocekivao...ruka ti je pokrila moj struk...dlan je zavrsio na nogi...onako slucajno....bez neke zelje, spontano sam te zagrlila...bio si iznenaden...nisam mogla cekati....u meni je gorila zelja za tvojim usnama....priblizila sam ti se....usne su nam se spojile...mislio si da te zezam....mislila sam ozbiljno...bio si nesiguran...vladala sam trenutkom...osjecala sam prste kako prolaze ledima...pasalo mi je...polako sam ti skrenula rku sa majice...znao si da smijes....stavila sam ju na leda ispod majice....osjecala sam laganu hladnocu koja prijeti tvojim toplim dodirima...nisu se predali...iscrtavao si noktima krugove na kozi...crvene crte su se brisale za tvojim pokretima....pricali smo...pasalo mi je...pogled mi je prekidao daljinu...oci su mi stvorile boju jezera...nisam skretala pogled...culi smo glasove nekih ljudi...bili su tihi...tisi od nas...vise nisam osjecala dodire ispod majice...stao si...navikla sam vec...lagano si mi spustio majicu...sapnuo si da se ne prehladim...osjecala sam se zasticenom...minute su prolazile...imali smo osjecaj da su sekunde...vrijeme nas je prekinulo...krenuli smo mrakom...bez ijedne rijeci pruzio si ruku...prolazili smo kroz mrak...krijesnice su nam osvjetljavale put...pokoji komarac nas je pratio...tisina nas se sad bojala...bjezala je...nije se vracala...rijecu su nam se sretale negdije iznad nas...mozda su nasle neki zajednicki svijet...dosli smo na pocetak...daljinu smo nekako lagano prosli...oprostili smo se zagrljajima...poljubio si me u obraz...bilo je do bok...odlazio si...kao vlak sa stanice...osjecala sam se kao putnik...okrenuo si dva puta zamnom...stajala sam a kisa mi je klizila niz vrat i ramena...nije uspjela oprati tvoje dodire...

subota, 04.07.2009.

...val za bolja vremena...

jutro je...sunce na prozoru...on je tu...on jos spava...poljubim ga...jos sviraju lagani tonovi violine jos od jucer, ali danas nekakko tise, laganije, note paze da ga ne probude...jos uvijek imam poluzatvorene oci...privucem se na hladniji dio kreveta...prema njemu...on se okrece prema meni, onako slucajno...odmaknem se...jos se par puta preokrenem po plahti, da uhvatim jucerasnja sjecanja, mirise, i zvuke...osjecam svilu...ljepo mi je...vec polako progledavam...ustajem...plahta sklizne sa mene...otkrije mi golu kozu, od jucer priljepljenim poljupcima njegovih toplih usana...ne oblacim se odmah...osjecam da mi pasu tople zrake na ledima...otvaram prozor...on jos spava, onako kako je ostao sam...u sobu nam ulazi malo vjetrica...ostavljam otvoreno...sa vjetrom nam ulaze zvukovi ptica i djecjih ljuljacki u daljini...on spava...ljepo ga je vidjeti tako...jos je jucer bio muskarac, danas je dijete...lagano priblizim svoje usne na njegovo celo...pokusam polagano izaci...on nesto promrmlja...zastanem da cujem...sada kaze da sam ljepa...nasmjesim mu se....preko mekog tepiha, jos uvijek bosa krenem prema kupaonici....cujem korake...osjecam hladnocu mramora...ulazim u kadu....koraci su stali...pustam vodu...hladna je...koza mi se najezi...dolazi topla...na ulazu vidim njega...gleda me sa smjeskom, i ocima punih zudnje, pozude i ponosa...osjecam da mu nije bilo dovoljno jucer...pozovem ga...polako ulazi...napokon...zajedno smo ispod toplih kapi...polako mi se priblizava...zagrli me i sapne koliko me zeli...neka bude u neizvjesnosti...nasmijesim mu se...stojimo zagrljeni...tus je pao...kapi nas udaraju u noge...osjecam samo njegovo mokro tijelo uza sebe....mogla bi ovako umrijeti...stojimo jos koji tren ovako zagrljeni, pripijeni kao jedno...uzima tus....lagano mi pusta kapi po kosi, prelazi rukom po mokroj kosi....spusta...osjecam mlaz vode po ramenima...ide nize...dosao je do noge...stano je...i pogledao me...priblizavam mu se i poljubim ga onako brzo...da ostane u zelji...izadem...on je ostao sam....zamotavam rucnik oko sebe...prolazim kraj ogledala...pogledavam se...ne vidim nista osim ljubavi u meni i njegovih poljubaca na goloj kozi...nisu se oprali...setam po stanu...ulazim u sobu...osjecam jos onaj vjetric...pase mi...oblacim samo njegovu majicu...nisam sasvim suha...izlazim....za sobom ostavljam lagane tonove i tople zrake...on se vraca...onako mokar legne na mene...odgurnem ga da se osusi i obuce...odlazi u sobu....zatvorio je prozor...bilo mu je hladno...izlazi samo u boksericama....sjeda kraj mene...ruka mu prelazi kroz moju kosu....sapne mi...proslo je par sati...vec je podne...neda nam se nikuda ici...ostajemo zajedno....polako se vec spusta mrak...noc...brzo su prosli sati...odlazim prva...vec lezim u krevetu...jos sam od jutra isto obucena...ulazi ispod deke...rukama me dira po tijelu...pocinje romansa kakva je bila jucer...prepustam mu se...danas je bolje...opet postaje muskarac....

četvrtak, 02.07.2009.

...crnac u americi zena u hrvatskoj...

da da znam da je sve zaoukupljeno politikom i odlaskom nasg dragog (pod navodnike) sanadera....kao prvo neznam bas puno o politici (opce me ne zanima) ali sta ces kad nam politika diktira (tj oni u banskim dvorim) ocu rec krade....ionako svi znaju da nam je drzava u totalnom Kpiiiiiii....i sad kad je sve tako ljepo "sredio" povuce se bez obrazlozenja...hmmmm.....pa sto da si ovaj narod misli....naravno znali smo da propadamo ali sada smo u to sigurni....
ali ima jedna dobra stvar...mozda nas zena izvuce iz svega....jer zena misli hladnom glavom a muski odma donosi odluke....pouzdajmo se u zenu!
nisam misla da ce to ikad desiti (pa bas i ne razmisljam o tom)...ameriku vodi crnac (a svi dobro znamo sta se desavalo izmedu bijelaca amerikanaca i crnaca), a nasu ljepu,ali skupu drzavu vodi zena...(nisam nikakav nacionalist ili rasist, ni nista slicnog, da si nebi mislili)
danas u tramvaju razgovaramo mi o tome i nadovezu se neki stariji ljudi...kazu da im je zao nas mladih (jer ce oni uskoro umrijeti) sto cemo morati zivjeti u tako propaloj drzavi...svi su protiv hadezea....ali samo mi jedno nije jasno kolko te babe pricale kako su hadezeovci dubrad i nece nas nikud odvest osim na dno ili bankrota, sve babe glasaju za njih...pa di tu ima logike...da babe si misle a podigo mi je mirovinu za sto kuna ovaj mjesec (slucajno jedan mjesec pred izbore) glasat cu za njih dobro je napravio, spasili su me....da da samo taj mjesec i mjesec poslje izbora dok se opet sve vratilo na staro...pa te iste babe opet i sljedece godine gasaju za iste...
zasto nebi , ako vec vidimo da ovo nikud nejde, glasali za druge mozda oni nesto srede?!?!
nemam pravo glasa,jos, ali iduci mandat ni necu ic jer sam totalno neutralna (ocu rec nema stranke koja podrzava anarhiju!)
znam da vam ovo bas i nije neki impresivan post, ali ovo su samo moja misljenja o nasoj drzavi....
nije da pljujem po svemu...jer je meni isto kao i prije, ne osjecam nekakve promjene...samo slusam vijesti...

utorak, 30.06.2009.

perverzni napaljeni pijanci

pa da pocnem...
jucer sva onako sredena (nekako sam tako osjecala) idem doma (nasla sam se sa nekim deckom) tramvajem....i kao obicno slusam svojeg debila (tako mi se zove mobitel) i nista ne skuzim....tek kad je neki par izaso iz tramvaja onako brzo sam skuzila da nesto nije bas okej...ali nisam i dalje mogla skuziti u cemu je poanta...i nakon par minuta (hvala bogu da je stanica bilja na ravnicama) vidim ja da je pijanac doso kraj mene sjest...ja nisam bas obracala paznju na njega, tako da nisam ni znala o cem mi prica (nisam ga ni cula, jer sam slusala debila)...i gledam ja tako kroz prozor i pomalo na njega (vidi se u staklu)...i slucajno okrenem na drugu stranu glavu (prema njemu) i skuzim da je poceo vadit kurac (sry na necenzuriranosti...) i pocne meni pricat i drka....nisam znala sta da radim i otidem ja brzo do vozaca (samo blizu njega) mislim nece valjda doc sad do mene...kad ono krene on prema meni...sva sreca da je bila dvanajstica pa se okrenula u dubravi...da sam imala jos koju stanicu neznam sta bi...tremvaj je bio skoro prazan....par covjeka je bilo...ali oni nisu nista skuzili (ko ja na pocetku)....izadem iz tramvaja i sad moram ic preko onog parka na okretistu pa kroz konjscinjsku.....i gledam ja dal ide zamnom (pricekala sam malo na stanici da vidim)ali sva sreca ostao je preko puta cekati svoj bus...
daljnje dogadaje mozemo samo nagadati...
al da vam iskreno kazem nije mi ovo bio prvi put da vidim tako nesto na javnom prijevozu....al ovaj put sam bila sama....
svakakvih ludaka ima na ovom svijetu....stvarno svakakvih.....

ponedjeljak, 29.06.2009.

maloumne nafukane glupacice bahate

neznam sta da kazem...ali ovo sto danas ima u svijtu neznam vise kad ce bit ili je bilo... :)na spomenutoj stranici u proslom postu.. (nisam imenovala) dozivljavam takvo nesto ajme meni...hahah....nije nista strasnog...samo pisem misljenje (vecina ekipe se slaze samnom)...a ona meni nesto sere, i oce me promijenit?nametnut svoje misljenje?neznam.nit me ne zanima.samo mi je malo smijesno sto radi od sebe budalu...hhaha...misli da je pametna....nisam joj nijednu rijec podrugljivu rekla (stvar kulture) dok ona meni pise svakakve kurve, glupace, i sta ja znam vise...psuje ko kocijas...i jos meni kaze da ja nisamkulturna...haha...i kad kazem da si kupi bonton za trideset kuna ona meni da njoj netreba...hahahaha...a sta drugo nego se smijat takvima....hahaha....samo malo zabave dodaje mom spejs zivotu :).....
neznam kako nekom moze past napamet da vrijeda (ionako ima premalo mozga za ista drugo)...ahahah....
pa moja poruka njima nije nista drugo nego:

nedjelja, 28.06.2009.

KATASROFA ZA ZENSKI ROD

gledam malo po internetu...i ulogiram se na neku stranicu...nesto kao fejs iliti majspejs....i tako gledam tude albume i svasta...i tu i tamo se zgrozim.... neke slike od cura i decki,...uglavnom....vec sam vise puta naletila na narcisoidne cure...ocu rec ima vise cura koje se dokazuju sa necime nego deckiju....kolko vidim na muskim profilima u prosjeku je broj slika od 3-5 il 6...dok je kod cura tolko albuma....ccc....
vec navikla na takav raspored...tu i tamo naletim na cure u nekim ajmo rec pod navodnike seksi pozama na krevetu pa ispred tus kabine ili ispred ogledala (di su nacubljene i vidi se fotic)....i kaj je najglavnije ispod takvih slika ima najvise komentara...hhh....i onda se nas narod cudi kolko ima prostitucije, pedofilije, i nekakvog esemes maltretiranja....
nisam sigurna, al mislim da se takve cure dokazuju s necim....neodredenim....neotkrivenim....hmm....
koja korist ako pokaze visak koze?aj okej ako ima vec pa ajde nek se kurci..al ako mala klinkica od deset i frtalj godina obuce minicu i skine majicu, sta se moze ocekivat...naravno...komentari nekog nedojebanog pedofila ili maloumnog napaljenog djecaka....i tako pod navodnike nevine, mamine djevojcice postaju pljenovi...
ne osudujem ja nikoga nit me briga kaj neko radi, al cure daj se malo zapitajte cemu sve to vodi (cast izuzetkinjama)
meni je okej ako cura ima majicu sa dekolteom il da je neka umjetnicka slika sa golotinjom, ali one amaterske bez stila slike....
i tako vec navikla tome (curama bez robe), naidem na muskarca koji pokazuje svoj ponos i jos napise citiram ''moj ponos, cure jer vam se svida''...neznam sta da napisem sad ispod tog....da se smijem il placem....heheh....
mislim gdje ovaj svijet ide...jos malo pa nece bit intime medu narodima....ljudi nismo aboriđini pa da ne nosimo odjecu<

| komentari (32) | printaj | # |

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.